mamish

Ej.

Kako ste?

Ja dobro, nikad bolje. Nismo se dugo čitali, ha? Well, to je zato jer neam volje pisat. Zapravo, pišem, pišem puno, ali ne u ovoj formi bloga.
Nekako sam se najviše okrenuo pisanju o glazbi jer to mi je strast, velika strast.
I podosta razmišljam ukinuti ovaj blog jer nekako mi glupo ne pisat. S druge strane, ljudi mi šalju mejlove, SMS-ove, zaustavljaju na ulici, kažu 'Daj jebate, piši, čitava moja familija te čita, ti si velika zvijezda u Daruvaru' i tako to. A vrijeme nije nikakav saveznik blogerima jer morate konstantno davati da bi zabavili mase. Ko NBA: 82 utakmice po sezoni i u svakoj moraš dat najbolje.

A sada nešto sasvim drugačije: nastavljam pisati. I to u formi novog bloga kojeg ću pisati sa frendom, gdje ćemo imat goste i gdje će biti zabava. I planiramo pisati o glazbi i to tako da ćemo pisati izrazito nestručno, smiješno i sa stajališta fana. Dosta revolucionarno, ha?! Mo'š mislit..

Uglavnom, ostanite tunirani, kad se oformi taj blog dobit ćete obavijest.

P.S. Nego, oće'l taj ADZ dobit izbore opet, a?

Svakim danom otkrivam sebe. Okej, jednom me majka uhvatila pa mi bilo neugodno pa sam prestao na neko vrijeme…
Otkrio sam tako da me jako vesele male stvari.
Rižot od lignji; pa kad skužiš da je tajna dobrog rižota u lovoru.
Patuljci. I kad Vedran davi na telefon o 'midget-porn' filmovima.
Kad Kedžo misli da je prošao u drugi krug 'Dore' pa ga zajebu, izbace, a Žak Holodek se u pozadini smije gladeći bijelu perzijsku mačku.
Kad ne uspijem izać iz parkinga van jer sam zajebo putanju kao Appolo 13.

Jako me razveselio jedan prizor koji sam ugledao tog jutra, 20. siječnja godine Gospodnje 2011. Jutro je bilo hladno i tmurno.
More se u daljini borilo sa burom i njegova je površina bila naborana kao loš ten Zorana Milanovića. Ustao sam i otišao po kruh.
U portunu zgrade šok i nevjerica: bijela kutija. Obična, bijela, kartonska kutija. Približio sam se oprezno, u maniri Daktarija, jer znao sam da u toliko velikoj kutiji može biti svašta: Kinez, ustaška bomba, Ivana Kindl. Vrag će ga znati.
Kad sam došao na rizičnu udaljenost od 46 metara, ugledah divan natpis: 'SAMO ZA PAPIR'. Nikad viđeno! Veliko veselje me obuzme i krik zadovoljstva ispustih glasno.
'Ne, ne, to je mačka ciknula, ne ja', kazah susjedi koju sam očigledno prestravio.

Odmah sam odjurio u stan i nabrao par kila novina za bacit. Vjerujte, ja imam puno novina za bacit. Ja i novine ko Cigo i sekundarne sirovine.
Baš se nekako dobro osjećam što konačno mogu sortirat smeće. Toga baš i nema u mojem kraju.

Kod nas se smeće malo drugačije sortiralo:

U kontejner za staklo: papir, opušci, tu i tamo tegla krastavaca.
U kontejner za papir: organsko smeće ( hrana, uginuli Miki, fetusi )

Konačno mi je duša puna jer mogu biti pažljiviji prema prirodi.
Budite i vi ekološki svjesni.
Ne ostavljajte vaš Stojadin na izvoru potoka, nego ga fino zbrinite kao svi Dalmatinci.
U more.

Počet pušit (samo da budem veća faca od ovih koji odluče prestat).

Prestat gledat utakmice 'Medveščaka' jer je njih počeo posjećivat Modni Hračak. U šubari. U društvu Fani Stipković. Tako je taj sveti muški sport postao gej..

Počet gledat hokej jedino ako Modni Hračak baci topovski udar Fani Stipković u rupicu na bradi.

Uvaljat žvaku u kosu Justina Biebera.

Pročitat na Wikileaksu zašto je radijska voditeljica u tuđem stanu još premijerka. I zašto se ministar, koji je 1980. pisao Račanu esej o održivosti komunizma, vezao lancima zbog Norca.

Kupiti ću speedo kupaće sa leopardovim uzorkom.

Saznat da li su Tarik Filipović i Mirko Filipović u rodu.

Nahuškat Sjevernu Koreju na Južnu pa se zavalit u fotelju i grickat čips.

Nosit sandale, jer ako je Isus nosio sandale, a nije imao gljivice na nogama, onda mogu i ja.

Branit ću u svakoj prilici Čehe ( jer imaju muda nosit bijele čarape na sandale).

Konačno primijenit svoje znanje Krav Mage negdje na ulici... Razbit nekog klošara ili blago retardirano dijete koje prosi, svejedno.

Upoznat osobu koja je izmislila ime paste za zube 'ZIRODENT'. Ziro. Dent. Kako si spojio 'nulu' i 'zube', debilu?

Biti ću još više čangrizav, tvrdoglav i nemoguć i uvijek ću dokazivati ljudima kako Bosanci imaju jadan i loš humor, a Srbi su stoput zabavniji.

Nastaviti kenjkat po Điboniju i po ljudima koji kenjkaju po Điboniju. Ako Điboni planira nastupit u pulskoj Areni, ja ću prijetit bombom.

Odvojit dva sata tjedno i naučit Luku Bebića hrvatski. I Dalmatince.

Upoznati Srbina sa govornom manom koji ne može izgovorit 'R' pa ga tjerat da izgovara 'bre'.

Skužit 'Arcade Fire' konačno i zašto ljudi sline toliko na njih.

Slušat sve te divne bendove za koje nitko od vas nije čuo i onda to ljubomorno čuvat za sebe, i kad me netko pita koju muziku slušam, ja kažem: 'Narodnu'.

Oduzet Gagi titulu lady pa nek bude samo Gaga. Ha! Tko sad ima glupo ime, kujo?!

Pokušat pobrojat sve strance u Dinamu. I oduzet Bosance.

Skužit koliko to točno moraš sakupit sekundarnih sirovina pa da te prozovu 'Kraljem bakra', ko onog Severininog frajera.

Otkrit koliko Severinin frajer ima godina.



Godina je tek počela i ja sam uporan tip.

Još od malena obožavam Božić i novogodišnje praznike. Ne znam da li je to povezano sa mojim turbokatoličkim odgojem, ali nekako mi je to najdraže razdoblje u godini. Kolači, pokloni, masna hrana... Ne znam kako smo to povezali sa rođenjem malog Isuseka, ali sav taj šušur blagdana mi je super.
Kad sam bio mali, bio sam jako sladak, baš kao mali Isus, samo puno bogatiji i svjetle kose. I baš kao i on, volio sam sandale...

Godinama nam je glavna zanimacija u to doba bila pucanje petardi. Nema boljeg nego u te dane mira i ljubavi grunut par dobrih petardi pa da se cijelo selo strese!
Valjda je to nekakva balkanska navada, ta potreba da se puca kad se rodi muško. A ovo se rodi muško i to ne neki tamo pišulinac nego Sin Božji!

Miris baruta ćutio se već tamo negdje od Sv. Nikole pa do Tri Kralja.
Mjesec dana prije Božića počela se skupljati lova za petarde. Budući da su nam starci branili kupovanje bilo čega što ima barut, mi smo pod školskim odmorom trčali do obližnje pekare gdje nam je stanoviti Aljulji prodavao sve vrste petardi.
Mi smo ga zvali Aljo Bomber.
Za neke je bio Šiptar Aljo.
Došli bi, naručili krafne, namignuli i on bi odmah izvadio arsenal koji je brižno čuvao ispod pulta.
Najviše smo voljeli Mege, one masne crvene petarde koje su zbilja bile jake. Kupovale su se 'žabice', a fora su nam bile i 'zviždače'- zelene petarde sa fitiljem, koje bi letile zrakom prije opaljenja. Njih smo na kratko prestali kupovat jer je Franku spalilo kosu jedanput. On je i dandanas proćelav, ja mislim baš zbog toga.
Aljo se kasnije, shodno stereotipima, prešaltao na dilanje heroina pa su ga uhapsili.

Pred Božić su ljudi odlazili u Trst i mi bi uvijek našli nekog mladog punoljetnika koji bi nam donio hrpu petardi. Najviše smo cijenili marku 'Fiesta'. One su bile malene, žute, ali gruvale su moćno.
S godinama smo postali nezasitni i luđi pa smo počeli eksperimentirat. Najveća fora nam je bila kupit čeličnu vunu, zapalit ju pa vrtit. LIjep vatromet. Glavna fora nam je bila zatvorit oči i uletit u vatrene valove iskri, odmah pored onog koji vrti. Posljedice: spaljena kosa i rupice na kaputima.
Ali sve to za našeg prijatelja Isusa!
Jedne je zime Ivica ukrao po kile kalcij-karbida, u narodu omiljenog kao karabit. Pucali smo danima.

Apsolutnu revoluciju u blagdanskom petardiranju donijela je srbočetnička soldateska jer smo, zahvaljujući Domovinskom ratu, počeli dobivat prave pravcate metke sa ratišta. Njih smo fino otvarali, izvlačili barut i radili vlastite bombe. Em su stvarale finu buku, em su nam ponekad dobro došle za ribolov. Metke smo otvarali tuckanjem pomoću kamena. Ili ih bacali direkt u vatru. Logično. Nitko nije umro od toga.

Prilikom pucanja petardi imali smo nekoliko nepisanih pravila:

1. Petarde su se uvijek morale bacit čim bi prošla neka starija osoba ili dijete.
2. Ukoliko vidiš policajca, baci petardu i bježi.
3. Svatko tko je imao kapuljaču zaslužuje i petardu u kapuljači. Maaalu petardičićicu, ne onu jaku.
4. Zločestom susjedu Paki, koji je često zvao policiju zbog naše pucnjave, obavezno smo jednom tjedno pozvonili na vrata, zapalili petardu na pragu i pobjegli.
5. Naletiš li na praznu staklenu bocu, znaš što moraš staviti u nju.
6. Nema većeg gušta nego bacati petarde ispred crkve, kad hrpa ljudi izađe nakon polnoćke, a murija pokušava otkrit tko to baca.
7. Male petarde, tzv 'žabice', morao si bar jednom puknut u ruci. Inače si papak.
8. Kanalizacija, šahtovi, odvodi, crijepovi... Sve to fino pojačava eksploziju.

Kako su godine prolazile, tako je interes za petardama slabio.
Dugo sam pokušavao shvatiti zašto, a onda mi je sinulo: otkrili smo čari alkohola.

Postoje neke stvari na Zemlji koje se uzimaju zdravo za gotovo, mada nema dokaza da postoje.
Na primjer: Bog, Bin Laden, internet, jeti, Batman, Srbi u Zadru.

Svi smo čuli da postoji i nešto što se odaziva na 'hrvatski humor', ali nikada nismo dobili dokaze da su Hrvati smiješan narod.

Znate li ikoga tko gleda 'Habibin svijet'? 'Našu malu klinku'? 'Periferija city'?
Ni ja. Mislim da su to kvazihumoristične serije putem kojih mafija pere lovu.
Hrvatski humor je jadan. Dna dno. Ne postoji.
Dao sam priliku nedavno prikazivanom 'Instruktoru', ali i ta je serija razočarala. Ideja je bila dobra, ali premalo fora i dobrih provala učinile su tu seriju polugledljivom.
I što sad da radi iskonski katolik i domoljub kao što sam ja? Naravno, gleda strane serije.
Već sam dugo vremena veliki poklonik Rickya Gervaisa i mislim da je taj lik bog humora. Njegovi 'Statisti' i 'The Office' (uz '30 Rock' i 'Curb Your Enthusiasm') su jedine postseinfeldovske serije koje me odvale od smijeha i uzrokuju puknuće hemeroida. No, niti jedna serija u posljednjih 10 godina me ne oduševljava kao američanska verzija 'The Office'-a.

Michael Scott (genijalni Steve Carell) je šef podružnice Dunder Mifflina, male tvrtke za prodaju papira. Kao i svi šefovi, on je vrlo glup. Kao i svi vaši šefovi.
Najkulja osoba nakon Isusa, Dwight Schrute, je i službeno postao moj idol. Mislim, tip koji je sam sebi izveo obrezivanje i može snagom volje povisiti razinu kolesterola (samo kako bi ga mogao i sniziti) mora biti poseban...

Provjerite radnim danom na HRT2, oko 17:26.


If I could menstruate, I wouldn’t have to deal with idiotic calendars anymore. I’d just be able to count down from my previous cycle. Plus, I’d be more in tune with the moon and the tides.

I don't have a lot of experience with vampires, but I have hunted werewolves. I shot one once, but by the time I got to it, it had turned back into my neighbor's dog.


Dwight K. Schrute



I'm an early bird and a night owl. So I'm wise and I have worms.

I don't understand. We have a day honoring Martin Luther King, but he didn't even work here.



Michael G. Scott

Maslina je prastaro drevno drvo koje datira iz razdoblja Kenzozoika.
Spada u porodicu oraha, podvrsta 'retardirani kokos'.
Spominje se u svim svetim knjigama i napjevima pa ju smatraju svetom biljkom. Isus je na Posljednjoj večeri cuclao masline sa paškim sirom, Noa je kobilicu svog broda sagradio od masline, a navodno je i od masline bio dildo Sv Margarete.

Maslina drži i titulu 'Miss najružnijeg stabla' i 'Stablo sa kojega je najviše dalmatinaca palo i slomilo kuk'.

U našu su kulturu maslinu uveli tzv 'klape': skupine od 4-8 mladića homoseksualne orijentacije koji su odjeveni u konobare. Sigurno ste i vi, za pijanih noći u konobi Igora Štimca na Hvaru, zapjevali 'Maslina je neobrana', a da pojma niste imali o čemu ta pjesma govori. O mrtvom ocu, o tome govori, ne o maslini…

Finalni proizvod masline su Euri.
Da bi dobili Eure, morate napraviti ulje ili one metroseksualne teglice sa maslinama koje se jedu na domjencima HDZ-a. Također, masline se mogu koristiti kao analne kuglice, a maslinove koštice znamo prodat u Afriku djeci koja nemaju novaca za prave pikule.
Litra ulja ovisi o berbi, ali kod nas je otprilike 80-100 kn po litri. Osim u Istri, gdje je litra 1200 kuna jer su njihove masline posebne.

Brojni poznati ljudi bave se maslinama: Luka Bebić, Francis Ford Coppola, Dwight Schrute, Tom Cruise i brojni drugi. Sigurno ste nebrojeno puta vidjeli Paris Hilton kako se kočoperi sa koktelom u koji je umočena maslina iz njenog maslinika…

I moja obitelj ima puno maslina. Većinu maslina smo naslijedili, a neke smo bogami i posadili jer to je sada đir. Sadnja maslina uvelike je nadmašila novi iPod po popularnosti.
Danima maltretiran od strane svoje obitelji, konačno sam došao na svoj otok brati masline.

Plod masline dozrijeva tijekom ljeta, a berba počinje- nakon ljeta.
Točan početak branja maslina nitko ne zna, jer branje maslina određuju babe.
U mojoj se obitelji masline počnu brat kada uznemirena baba dođe u kuću i počne srat kako 'svi već beru samo mi ne!'. Tada počinje berba.
Berba je kulturni događaj godine.
Berbu vrše članovi obitelji strogo podijeljeni u pet grupa:

1. Muškarci- stasiti, punoljetni, oni su ti koji se penju na drvo i tresu grane da masline popadaju po tlu.

2. Žene- one kleče cca 20ak dana i skupljaju plodove. Prepoznat ćete ih po krvavim koljenima. Ja ih zovem 'obrana krvavih koljena'.

3. Djeca i fetusi- pokretna djeca sakupljaju masline sa poda, ali za razliku od žena nisu toliko inteligentna pa beru taman ispod muškaraca tako da im masline padaju po glavi. Nepokretna djeca stoje sa strane i sišu plodove.

4. Babe- one su vrhovni organizatori berbe i rade samo ako to žele.

5. Menstrualne žene- budući da se ne mogu sagnuti, one beru niske grane s nogu. Također, nose ručak muškarcima i pivu djeci.

Na otoku, dječak postane muškarac kada mu baba dopusti da se popne na stablo. Ili kad poševi ovcu, svejedno…

Ove je godine velik urod. Jedan od većih. Najviše su masline rodile 1981., taman kad sam se rodio, i to mi stalno stariji pričaju pa sam zbog toga razvio kompleks posebne i obdarene jedinke.

Faljenisus!
Dugo nisam blogao, ha? Nisam pisao jer:
a) nije mi se dalo pisat
b) pišem o nekim drugim temama
c) Sandi Cenov

A toliko se toga, prema riječima Aleksandre Grdić, 'izdogađalo'...

Maknuo sam se sa fejsa, ignorirao blog i mogu vam reći da je baš fin osjećaj kad smanjite količinu ulaznih podataka u mozgovinu.
Mir i tišina. Mozak postane ko Susak u veljači.

Ali vrag ne daje mira čak ni katolicima pa sam opet 'in'.

Da sam kojim slučajem imao, štajaznam, moždani udar pa upao u komu ili bio u samostanu pa se predomislio zbog seksa i ugledao svjetlo dana nakon 2-3 mjeseca, pao bi na svoje seksi dupe zbog svih tih promjena u Republici Rvackoj.

Prvo, svi Hrvati odjednom vole Turke i tamo neku Šeherezadu i nekog Onana. Navodno je turska sapunica popularna i u Turcima nesklonom Sinju.

Drugo, počelo je novo doba.
Možda niste znali, ali kročili smo u digitalno doba!
Samo 50-ak godina nakon leta u svemir i 30-ak od pojave računala, naša nas je Jaca pritiskom na dugme katapultirala u digitalno doba.

Nema više analnog signala, neee neee, jok, makaki- sad je sve digitorektalno.
Sve će biti lijepo sada kad smo u Novom dobu. Dolazi doba moderne komunikacije, digitale i bolje da budete spremni.

Ja sam ulazak u digitalno doba proslavio tako da sam kupio digitalni ručni sat. Stopedes't kuna, kineski.
Još kad bi nam Jadranka naučila engleski, gdje bi nam bio kraj....

Možda najbolja samoobrambena vještina na svijetu zove se Krav Maga.
Korjeni Krav Mage sežu između dva rata, kada su pripadnici Mordora ugnjetavali Židove. Onda se našao jedan hrabri Židov, hrabriji i od Abrahama te znatno aktivniji od Isusa, koji se odlučio tuć sa nasilnicima. Skužili su njegovi frendovi da je ponekad okej opalit siledžiju u jaja ili mu zabit prst u oko pa su svi počeli brijat na samoobranu.
I tako nastade Krav Maga (na hebrejskom= Pička ti materina, ubit ću te ).
I vidje Židov da je Krav Maga efektna pa odluči obučavat svu djecu u školama, žene i specijalce. Policiju, ne retardirane koji idu u specijalne škole...

Već duže vrijeme i ja treniram Krav Magu.
Tukao sam se ko klinac, ali onako, ko što se i svi klinci tuku, ali nisam nikada bio nasilnik. Volim lagano pljusnut curu po guzi ili uvalit lakat na košarci, ali nisam agresivan poput Slavka Linića.

Čitav sam život trenirao nekakve pičkaste loptačke sportove i ovo je popriličan zaokret u mom životu. Sada se znam tuć i to radim dobro. I jedva čekam otić na cajke, drogirat se i napravit haos! Šalim se. Ne drogiram se kad odem na cajke...

Čitav trening Krav Mage bazira se na velikoj razini stresa: sklekovi, trbušnjaci, utezi, trčanje, boks. I tek onda, kada jedva stojiš na nogama, trener nahuška 6-7 tipova na tebe i ti se braniš.
Napadaju šakama, palicama, noževima i pištoljima. Pravila zapravo nema pa je sasvim normalno da ponekad dobijem po nosu. I to mi se jako sviđa.
Mislio sam da nemam tu dozu agresivnosti u sebi, ali postao sam jači i zajebaniji od He-Mana.

U početku sam bio spor i slab, ali s vremenom sam počeo ravnopravno sparirati mrcinama od 150 kila.
Najbolja stvar treninga jest trenutak kad složim na pod interventnog policajca. To vam je, što bi rekao Mastercard, priceless.

I sad sam spreman za Varšavsku.
I razmišljam s kim bi se volio pofajtat:

Marijana Petir: vatrena seljančica, agresivna i zajebana. Uvijek se kočoperi sa onim križem oko vrata, a svi znaju da su katolici zajedljivi, zlopamtila i da vole igrat prljavo.

Mirko Filipović: malo omlohavio u zadnje vrijeme, ali vjerujem da bi bila zanimljiva borba. I imam veliku želju prebit najjačeg SDP-ovca.

Gibonni: vjerojatno je okretniji od kada se ošišao. Tu ne bi imao problema, ali problem bi bile njegove plačipičkaste pjesme koje bi napisao nakon što bi bio poražen pa ne znam dal bi se baš usudio udarit ga.

Obitelj Tuđman: Miro je zajeban, visok i mršav. Mršavi ljudi se dobro tuku, ne odustaju, a Miro još i liči na svog Starog pa bi mi bilo zaista teško udarit Oca Domovine.

Slovenija: njih ima taman dovoljno da fajt bude izjednačen. Prvo bi svom silom navalio na Kopar jer su postali veća luka od Rijeke.

Tomislav Karamarko: djeluje baš strogo i retro-milicijski. Imao bi veliki motiv protiv prvog murjaka u državi.

Zdravko Mamić i Goran Ivanišević: prvi je agresivac po prirodi i to bi bilo zanimljivo. Goran možda jest vimbldonski pobjednik, ali on je meni uvijek neotesani, neodgojeni ženovarač.


Imate li vi kakvih ideja za borbu protiv?

Kad dođe razdoblje dosade u mom životu, nazovem starog i lagano ga provociram:

- Ej stari..
- Ej, si živ? Ča ima novoga?
- A niš, zovem da ti kažem da sam se učlanio u HDZ.
- Molim?! Pizda li ti materina, jesam te tako odgojio?!

Kao i većina intelektualaca/blogera/fejsbukovaca, moj stari misli da je desničar zla osoba koju treba polit kloridnom kiselinom po očima.

Malo sam tako razmišljao (rijetki trenuci života) i zaključio da desničari uopće ne postoje u Hrvatskoj.
Svi su oko mene nekakvi kvaziljevičari, svi su društveno osjetljivi i jako socijalno osviješteni. Svi koji se smatraju intelektualcma po defaultu moraju biti i ljevičari. Osim Andrije Hebranga.

Imati konzervativne stavove nije baš kul.
Tko su naši desničari zapravo?
Desničari su ljudi obrazovani do faze razlomaka i Pitagorinog poučka.
Nose potkošulje i vidljivu krunicu oko vrata.
Nemaju kompletirano zubalo i ne tuširaju se često.
Desničari u nas ne vole vegetarijance jer oni koji ne vole meso su protiv Boga, a oni koji su i protiv Boga su pederi, a pederi su zlo ko i Srbi.

Ne znam zašto, ali konzervativci su odjednom postali intelektualno inferiorniji pa 'biti desničar' znači 'biti seljačina'.

A desničari možda i nisu toliko loši koliko mi svi mislimo. Dobro, mrziti Srbe, gejeve, Predraga Raosa, salatu, sve Evropljane osim Njemaca, nemasnu majonezu i bezalkoholno pivo te Aleksandra Stankovića nije baš okej, ali možda oni imaju koju pametnu..

Na primjer, moj najdraži novovalni nekad-sam-bio-rigidni-komunist desničar Zdravko Tomac vjeruje da nas Evropa ponovno gura u balkanske integracije.
Miroslav Tuđman se zalaže za ponovnu nacionalizaciju strateških firmi. Što je zapravo mudro razmišljanje, jedno od rijetkih iz obitelji Tuđman.
Admiral Domazet Lošo je, po mojem modnom ukusu, najelegantniji desničar i vrlo profinjen čovjek. Pa bilo tko sa takvim Fulir-brčinama mora biti kul! I treba mu vjerovati kada kaže da nas Amerika i Britanija žele uništiti.

I to je to, to je krema naše desnice.
Znate li još kojeg?
Glavaš se ne računa jer je u Bosni, a kad dođe tu ne želi jest.
Ivić Pašalić je sad poduzetnik, a i ima ime smješnije od Vikija Ivanovića..

Otok je selo u Slavoniji.
Otok nastaje i kada bejzbol palicom fulaš ženu pa pogodiš svoju potkoljenicu.
Otok je kopno koje je sa sve četiri strane okruženo vodom.

Tu i tamo, kad uhvatim vremena, svratim na svoj rodni otok koji je nešto veći od hridi, a manji od Novog Zelanda.

Ljeto na otoku je divno, ali to svi vi znate.
Vi, kopneni sisavci, nikada nećete shvatiti otok i otočane ako nikada na otoku niste bili zimi.
Zima na otoku je prekrasna, ali samo ako ostanete maksimum tjedan dana. Što duže ostajete, to ste bliži samoubojstvu, narkomaniji ili sodomiji. Ne nužno tim redosljedom.

Zimi se svaki otok pretvara u onaj hotel zatrpan snijegom u 'The Shining'-u i samo je pitanje trenutka kad će netko popizdit.
Bura dere brzinom Kerumovog netjaka na A1, trajekt ne vozi danima. Nema novina. Bura baci toliko soli na vašu hrid da povremeno nestaje struje pa nema ništa ni od TV-a ni od interneta. Išli bi van, ali je vani toliko hladno da vam se čini da je -30 stupnjeva Nivesinih.

Zimski otok najviše volim.

Ljetni otok je dosadan i ljigav, potpuno drugačiji od zimskog.
Ljeto na otoku počinje tamo negdje oko Uskrsa kada dođu prvi balzamirani Nijemci i već tada se čuje ona legendarna: 'Kad će više ovi prokleti turisti ić ća...'

Taj turizam je poprilično zajebao otočane.
Tisuće godina oni su brali masline, lovili ribu, ševili koze i slušali Grdovića, a sada odjedanput svi moraju napraviti minimum 67 apartmana za svog života i postati ljubazni. Stresno, jelda?

Odjednom su svi otočani postali čangrizavi, pohlepni, sebični, materijalni i veliki fanovi U2.
Ja nisam takav: zahvaljujući dojč-markama ja sam poslan u bijeli svijet na školovanje pa nisam fan U2.

Teško je biti bodul jer po rođenju ti je usađeno da si prema svemu sumnjičav i da mrziš većinu stvari na ovom svijetu.
Ne voliš te bahate purgere koji more uporno nazivaju 'voda'.
Ne voliš Čehe jer su siromašni.
Mađari su nekulturni, bez obzira što su tvoji preci jebali ofce.
Švabi, Talijani, Srbi, Turkmeni- nužno zlo koje moraš trpit 2 mjeseca da bi zaradio za kruh.

Otočani najviše mrze jedni druge.
Rabljani ne vole Pag. Pag je ionako nakupina kamenja oko 'Papaye'. A i Zrće im je postalo ZrČe...
Krk se mora prestat furat da je otok jer ima most. To je varanje. Uostalom, Nijemci ne mogu izgovorit 'Krk'...
Lošinj je zbilja smiješan jer je Mali Lošinj veći od Velog.

Od rođenja ne volim sjeverni dio otoka.
Tako su me naučili. Kažu: tamo žive divljaci.
Zaista, znanstveno dokazano, tamo je bio najveći postotak retardiranih u ex-Jugoslaviji! Budući da su geografski, a i zemljopisno, poprilično izolirani, često se braco igrao mame i tate sa sekom. Pa je dolazilo do paradoksa da braco spolno opći sa polubratovom sekom.
Ko u meksičkim sapunicama, svako svakoga.
I onda je došao turizam i konačno je braco poševio Mojcu i krv se malo osvježila. Eto još jednog negativnog učinka turizma...

Na kraju ljeta, kada budete gledali slike raznoraznih otoka koje su vaši frendovi stavili na Fejs, sjetite se Mamisha: svi su otoci isti. Isti ljudi, isti snovi, ista nadanja i strahovi.
I svi čekaju zadnji dan ljeta kad će svi prokleti turisti otić doma...